Život na selu je anarhija




-'Ajde sutra sa mnom, kažem ti, odlično je tamo.
-Ma ne pada mi na pamet. Gde bre da izlazim u selo, pa kad je ovde sranje, ne verujem da je bolje u selu.
-Bolje, keve mi.
-Daj, matori, kako može biti bolje?
-Lepo. Kafić je lep, sređen i uvek je puno. A seljančica koliko hoćeš. Dolaze iz svih okolnih sela.
-Stvarno?
-Kažem ti. Odlično je, fenomenalno. I nisu kao ove seljanke iz grada već su mnogo normalnije i mnogo lakše slobodnije po pitanju stupanja u seksualne odnose.
-Je l’?
-Života mi.
-A seljaci?
-Šta seljaci?
-'Oće li da biju?
-Jebiga, gde god da se kurčiš velike su šanse da budeš i bijen.
-Neću da se kurčim, nego, šta znam, pitam samo. Imaš ti nekih sela gde čim provale da nisi iz njihovog plemena čupaju vrljike da biju. Ili priđeš nekoj ribi pa se ispostavi da je to sestra, devojka ili neprežaljena ljubav lokalnog lika koji okupi bratiju pa ti oderu kožu s' leđa.
-Nije baš tako napeto. A i dobar sam ja sa nekim momcima odatle, tako da nemam problema.
-To je dobro i pametno. Znaš kad su neki drugari otišli u selo, nemam pojma koje, i izašli u neku kafanu. I pošto su čuli da su momci iz grada tamo često dobijali batine, reše da se ušlihtaju nekim meštanima i naruče turu dvojici za susednim stolom. Naručivali oni tako, naručivali i nakon nekog vremena uđu u priču sa tim momcima. Ispostavilo se da su i oni iz grada. Ova dvojica popizdeli, spičkali pare bezveze.
-Još ako su kasnije dobili batina od autentičnih meštana, to je tek onda maler.
-Na sreću, nisu.
-Ma i seljaci su se kultivisali. Nije to više kao pre, ne biju kad vide nepoznatog čoveka u njihovom mestu. Sad je dosta opuštenije.
-Neka, neka. Tako je mislio i burazer jednog ortaka, pa izašao u neku seosku diskoteku. Tu se zakači sa lokalnim šerifom i predloži mu da izađu napolje da reše problem. Ortakov burazer izašao sam i izašao prvi, a za njim - celo selo. Pa eno, još uvek drži šnicle na očima i ne može da legne na leđa.
-Pa jebote, isti kurac i u gradu kad izlaziš, možeš i tu opušteno dobiti batine, flašu u glavu, može neko i utoku da potegne na tebe.
-To jeste, ali o tome i ne razmišljam. Najbolje onda iz kuće da ne izlazim.
-Pa to ti kažem, što onda ne bi išao sa mnom sad za vikend? Vidiš i sam da nemaš razloga.
-Ama čoveče, ako ovde nema ništa zanimljivo, kako tamo može biti? Neću da idem, zajebi. Šta ima to toliko zanimljivo, kafić okružen štalama i miomiris stajskog đubriva, Šahbaz Šako Polumenta u izvođenju nekog seoskog raštimovanog benda, nekog skrndelja u minjaku koji zavija u mikrofon, pijana rulja koja čaše lomi a ruke im krvave, čobani-budale koji hodaju sa merdevinama...
-Daj, ne lupaj, majke ti! Kakve merdevine, kakvi bakrači?
-Majke mi, to sam video kad sam išao kod drugara iz srednje. Ulazimo u neku, takozvanu, diskoteku, neka preuređena štala u kojoj je okačena ona disko kugla, kad imam šta i da vidim. Lik se popeo na merdevine i hoda po podijumu, znaš, kao moler. I to ne bilo koji lik, nego gazda te takozvane diskoteke. A u separeu se zaboli neki đilkoši u kožnjacima, seli na naslon nekih klupa, stavili gajbu zidara ispred sebe, lupaju i urlaju.
-Ti kao da si bio u nekoj Uzbekistanskoj čuki. Ovo je bre normalno selo, normalan kafić, sve normalno, sređeno, picnuto. Nije to neka birtija, stvarno deluje evropski.
-Verovatno je gazda neki gastos koji je otvorio neki objekat po uzoru na evropske lokale kod njega u Vienu, gde se skuplja krem gastosko-gurbetske elite?
-Ne seri, nisi ni bio tamo.
-Ne dolazi u obzir ni da budem tamo. Neću bre da izlazim po selima, briši me iz tih kombinacija.
-A znaš kakvu sam malu našao, pa ono u gradu nema.
-Što? Je l’ ume?
-Ume, ume. Ume, nego šta. I to baš ume.
-Moderna neka seljančica.
-I baš treba da se nađem sa njom sutra. Još mi je rekla da povedem ortaka jer će ona biti sa drugaricom. I ja rekoh tebi da predložim, ali kad ti već nećeš...
-A kako izgleda drugarica?
-Dobra je, promiskuitetna.
-Kurava neka?
-Nije kurava, fina devojka.
-E ako je tako, onda ok.
-Ideš?
-Naravno.

Коментари